Preterit - DAS PRÄTERITUM

 Preterit ili das Präteritum je prosto prošlo vrjeme. On se uglavnom koristi u pisanom jeziku. Preterit glagola habe i sein, i modalnih glagola se skoro uvijek koristi kao zamjena za perfekat. 

Na tabli smo prikazali podjelu preterita po upotrebi. Dakle, na jednoj strani imamo grupu sa glagolima haben, sein i modalni - na drugoj strani imamo ostale glagole. Ovakva podjela je nastupila zbog frekventnosti upotrebe, jer i po redosljedu kod učenja njemačkog jezika prvo se uči preterit glagola haben, sein i modalnih a tek onda ostalih. 

Također i sa morfološke dimenzije su glagoli haben, sein i modalni glagoli posebni; vidimo da nemaju umlaute koje inače imaju u prezentu. Glagol sein kako u prezentu, tako i u preteritu ukazuje na supletivizam (mijenja se cijela riječ) i time ga uvrštava u posebnu kategoriju(kada bismo pravili opširniju morfološku kategoriju). 

Prema morfološkoj kategoriji glavna podjela preterita bi bila na pravilne, nepravilne i mješovite glagole. 

Pravilni glagoli, kako im samo ime kaže podliježu pravilu i tu nemamo glavobolje. Pravilo kaže da se dodaje nastavak -te- između infinitivske osnove i ličnih nastavaka. Dakle, obilježje pravilnih glagola je infiks -te-. 

Nepravilni glagoli su problematični jer imaju promjenu vokala osnove. Ove glagole je najbolje učiti napamet sa tabele nepravilnih glagola. 

Mješoviti glagoli su najmanji po broju - svega nekoliko glagola su mješoviti. Ime mješoviti su dobili po tome što imaju i promjenu vokala osnove i nastavak -te. Sem promjene vokala osnove, nekad se dešava i konsosantska promjena, kako vidimo u primjeru er/sie bringt -> brachte. 

Najbrojniji su pravilni glagoli, i svi novonastali glagoli - iz engleskog podliježu pravilu -te nastavka. Nepravilni glagoli su oni česti u opotrebi te se tako odmah nauče uprkos promjeni vokala osnove. 

Ovi obrasci važe samo za preterit u indikativu, tj. u realnom - činjeničnom načinu. Za preterit konjunktiva već ima drugi obrazac(glavno njegovo obilježje su umlauti). 

Preteritu po obliku i značenju odgovara naš aorist ili imerfekat, ali najviše se u slobodnom prijevodu koristi perfekat. 

         Er sagte, dass er kommt.      - On reče da će doći. 

         Sie kam müde nach Hause.     - Došla je umorna kući. 

Preterit se koristi još kod građenja plusquamperfekta, konjunktiva prošlosti i sadašnjosti, konjunktiva učtivih zahtjeva i pasiva u prošlosti.